Što je Humani papillomavirus (HPV)?
Europski tjedan prevencije raka vrata maternice
20/01/2017
Kako se virus HPV prenosi?
07/02/2017
O virusu
Genitalna HPV infekcija je najčešća spolno prenosiva bolest koja se širi kontaktom s kožom ili sluznicama zaražene osobe. Uzrokovana je humanim papillomavirusom, širom grupom virusa koja broji više od 100 različitih sojeva HPV virusa. Otprilike 30 tipova HPV-a se prenosi isključivo spolnim kontaktom, te se oni dijele na visokorizične i niskorizične sojeve. Visokorizični sojevi su povezani s nastankom tumora, dok niskorizični ne uzrokuju tumore, ali mogu uzrokovati pojavu genitalnih bradavica.
Virusi su mikroskopske infektivne čestice na granici živoga i neživoga. S obzirom da mogu preživjeti unutar stanice domaćina, kao unutarstanični paraziti, smatraju se živim organizmima, no potpuni manjak vlastitog metabolizma i mogućnost kristalizacije u nepovoljnim uvjetima čini ih neživim česticama. Svi poznati virusi su štetni za domaćina, za razliku od bakterija, koje su uglavnom neizostavna karika u kruženju tvari u prirodi, i imaju pozitivan utjecaj na okoliš i organizme, a tek manji dio čine patogene bakterije. Antibiotici kao protumikrobne substance nemaju utjecaja na borbu protiv virusnih infekcija, te je vakcinacija jedina potencijalna prevencija protiv buduće pojave virusne infekcije.
HPV pripada porodici Papovaviridae i rodu Papillomavirus. Papovavirusi su specifično patogeni samo za jednu vrstu domaćina, te razlikujemo humani papilomavirus. Naziv potječe od papiloma, dobroćudnog tumora kože u obliku resice, koji neki sojevi tog virusa mogu uzrokovati. Riječ papiloma je građena od dvije riječi, papilla (bradavica), i grčke riječi oma (tumor). Epitelna stanica domaćina je ciljana stanica HPV-a, u koju virus ulazi kroz mikrolezije kože ili sluznice.
Tipovi HPV virusa
HPV tipovi visokog rizika snažno utječu na stanice, uzrokujući njihovo prekomjerno umnažanje, te ih čine neosjetljivim na mehanizme ograničenja životnog vijeka. Istraživanja su pokazala kako se genitalna HPV infekcija može povezati sa skoro svim slučajevima genitalnih bradavica i raka grlića maternice, 90% slučajeva raka anusa, 65% raka vagine, 50% raka stidnice, 35% slučajeva raka penisa i 60% slučajeva raka ždrijela.
Za prijenos HPV-a nije nužno oštećenje kože ili sluznica prilikom kontakta, no pogoduje njegovom širenju. Najrizičnije su mlađe dobne skupine, te se procjenjuje kako gotovo svaka osoba bude barem jednom u životu zaražena HPV-om, od čega ih 50% bude zaraženo kancerogenim sojem.
Simptomi infekcije i proširenost
Većina oboljelih ne razvija nikakve simptome bolesti, i u roku od 12 mjeseci nakon infekcije eliminira virus iz tijela. Unatoč nedostatku simptoma, zaražena osoba može uzrokovati širenje infekcije. Većina HPV inficiranih ljudi niti ne zna da su prenosioci virusa. Kod nekih zaraženih dolazi do pojave kondiloma, ili promjena na vratu maternice, vanjskom spolovilu, anusu ili penisu. U težim slučajevima dolazi do razvoja genitalnih ili analnih karcinoma. Kondilomi ili genitalne bradavice se javljaju 1 do 3 mjeseca nakon infekcije HPV virusom. Variraju u veličini i najčešće su bezbolne.
Proširenost HPV infekcije je u korelaciji s promiskuitetnim ponašanjem, mijenjanjem spolnih partnera, socioekonomskim statusom i ranim stupanjem u seksualne odnose. Proširenost virusa je na globalnoj razini, uz razlike u dominirajućim sojevima u različitim dijelovima svijeta.
Najčešći visokorizični sojevi HPV-a koji su odgovorni za većinu HPV-povezanih tumora su sojevi 16 i 18. U Europi i Hrvatskoj najzastupljeniji tip je HPV 16. U Europi ovaj soj čini i do 50% svih infekcija, dok u Hrvatskoj on čini 15,9% svih HPV infekcija.
Dijagnostika HPV virusa
U dijagnostici HPV infekcije primjenjuje se PAPA test i HPV DNA testiranje. PAPA test je citološka metoda, u kojoj se koristi mikroskopska analiza staničnih promjena iz brisa vrata maternice. Glavni nedostatak ove metode je niska osjetljivost, koja se kreće od 50 – 70%. Nerijetko mikroskopski nalazi PAPA testa su nejasni, te je potrebna dodatna HPV DNA dijagnostika. HPV DNA test je analiza na molekularnoj razini, izrazito visoke osjetljivosti od 84 do 100%. Osim visoke osjetljivosti , glavne prednosti DNA testiranja HPV-a je rjeđa potreba ponavljanja u usporedbi s PAPA testom, dulji vremenski intervali bez probira, bez ugrožavanja zdravlja i sigurnosti pacijenata.
S obzirom na izrazito visoku raširenost HPV-a, i činjenicu da se gotovo svatko barem jednom u životu zarazi tim virusom, redoviti pregledi i testiranja na HPV bi trebali postati neizostavni dio rutine u održavanju zdravlja pojedinca. Ukoliko posumnjaš na prisutnost kondiloma, ili drugi oblik HPV infekcije, važno je da se što prije testiraš na prisutnost infekcije, kako bi mogao početi s pravilnim tretmanom i spriječio daljnje širenje zaraze.
Humani papiloma virus (HPV) je najčešće spolno prenošen virus, jednako raširen između oba spola. Najrizičnije su mlađe dobne skupine, te se procjenjuje kako gotovo svaka osoba bude barem jednom u životu zaražena HPV-om, od čega je čak 50% oboljelih zaraženo kancerogenim sojem. Većina infekcija su bezopasne i imunološki sustav ih eliminira, osobito u dobi prije 30. godine života, no ponekad se infekcija zadrži i može uzrokovati razvoj različitih vrsta tumora.
Ukoliko posumnjaš na prisutnost kondiloma, ili drugi oblik HPV infekcije, važno je da se što prije testiraš, kako bi se moglo početi s odgovarajućim tretmanom i spriječilo daljnje širenje zaraze.
