Genitalna HPV infekcija je najčešća spolno prenosiva bolest koja se širi kontaktom s kožom ili sluznicama zaražene osobe. Uzrokovana je humanim papillomavirusom, širom grupom virusa koja broji više od 100 različitih sojeva HPV virusa. Otprilike 30 tipova HPV-a se prenosi isključivo spolnim kontaktom, te se oni dijele na visokorizične i niskorizične sojeve. Visokorizični sojevi su povezani s nastankom tumora, dok niskorizični ne uzrokuju tumore, ali mogu uzrokovati pojavu genitalnih bradavica. Virusi su mikroskopske infektivne čestice na granici živoga i neživoga. S obzirom da mogu preživjeti unutar stanice domaćina, kao unutarstanični paraziti, smatraju se živim organizmima, no potpuni manjak vlastitog metabolizma i mogućnost kristalizacije u nepovoljnim uvijetima čini ih neživim česticama. Svi poznati virusi su štetni za domaćina, za razliku od bakterija, koje su uglavnom neizostavna karika u kruženju tvari u prirodi, i imaju pozitivan utjecaj na okoliš i organizme, a tek manji dio čine patogene bakterije. Antibiotici kao protumikrobne substance nemaju utjecaja na borbu protiv virusnih infekcija, te je vakcinacija jedina potencijalna prevencija protiv buduće pojave virusne infekcije. HPV pripada porodici Papovaviridae i rodu Papillomavirus. Papovavirusi su specifično patogeni samo za jednu vrstu domaćina, te razlikujemo humani papilomavirus. Naziv potječe od papiloma, dobročudnog tumora kože u obliku resice, koji neki sojevi tog virusa mogu uzrokovati. Riječ papiloma je građena od dvije riječi, papilla (bradavica), i grčke riječi oma (tumor). Epitelna stanica domaćina je ciljana stanica HPV-a, u koju virus ulazi kroz mikrolezije kože ili sluznice. HPV tipovi visokog rizika snažno utjeću na stanice, uzrokujući njihovo prekomjerno umnažanje, te ih čine neosjetljivim na mehanizme ograničenja životnog vijeka. Istraživanja su pokazala kako se genitalna HPV infekcija može povezati sa skoro svim slučajevima genitalnih bradavica i raka grlića maternice, 90% slučajeva raka anusa, 65% raka vagine, 50% raka stidnice, 35% slučajeva raka penisa i 60% slučajeva raka ždrijela. Za prijenos HPV-a nije nužno oštećenje kože ili sluznica prilikom kontakta, no pogoduje njegovom širenju. Najrizičnije su mlađe dobne skupine, te se procjenjuje kako gotovo svaka osoba bude barem jednom u životu zarađena HPV-om, od čega ih 50% bude zaraženo kancerogenim sojem. Većina oboljelih ne razvija nikakve simptome bolesti, i u roku od 12 mjeseci nakon infekcije eliminira virus iz tijela. Unatoč nedostatku simptoma, zaražena osoba može uzrokovati širenje infekcije. Većina HPV inficiranih ljudi niti ne zna da su prenosioci virusa. Kod nekih zaraženih dolazi do pojave kondiloma, ili promjena na vratu maternice, vanjskom spolovilu, anusu ili penisu. U težim slučajevima dolazi do razvoja genitalnih ili analnih karcinoma. Kondilomi ili genitalne bradavice se javljaju 1 do 3 mjeseca nakon infekcije HPV virusom. Variraju u veličini i najčešće su bezbolne. Proširenost HPV infekcije je u korelaciji s promiskuitetnim ponašanjem, mijenjanjem spolnih partnera, socioekonomskim statusom i ranim stupanjem u seksualne odnose. Proširenost virusa je na globalnoj razini, uz razlike u dominirajućim sojevima u različitim dijelovima svijeta. Najčešći visokorizični sojevi HPV-a koji su odgovorni za većinu HPV-povezanih tumora su sojevi 16 i 18. U Europi i Hrvatskoj najzastupljeniji tip je HPV 16. U Europi ovaj soj čini i do 50% svih infekcija, dok u Hrvatskoj on čini 15,9% svih HPV infekcija. U dijagnostici HPV infekcije primjenjuje se PAPA test i HPV DNA testiranje. PAPA test je citološka metoda, u kojoj se koristi mikroskopska analiza staničnih promjena iz brisa vrata maternice. Glavni nedostatak ove metode je niska osjetljivost, koja se kreće od 50 – 70%. Nerijetko mikroskopski nalazi PAPA testa su nejasni, te je potrebna dodatna HPV DNA dijagnostika. HPV DNA test je analiza na molekularnoj razini, izrazito visoke osjetljivosti od 84 do 100%. Osim visoke osjetljivosti , glavne prednosti DNA testiranja HPV-a je rijeđa potreba ponavljanja u usporedbi s PAPA testom, dulji vremenski intervali bez probira, bez ugrožavanja zdravlja i sigurnosti pacijenata. S obzirom na izrazito visoku raširenost HPV-a, i činjenicu da se gotovo svatko barem jednom u životu zarazi tim virusom, redoviti pregledi i testiranja na HPV bi trebali postati neizostavni dio rutine u održavanju zdravlja pojedinca. Ukoliko posumnjaš na prisutnost kondiloma, ili drugi oblik HPV infekcije, važno je da se što prije testiraš na prisutnost infekcije, kako bi mogao početi s pravilnim tretmanom i spriječio daljnje širenje zaraze.

Od 200 različitih tipova humanog papiloma virusa (HPV), poznato ih je 40 koji zahvaćaju sluznicu anogenitalnog sustava. Genitalna infekcija HPV-om je najraširenija spolno prenosiva bolest koja se širi kontaktom s kožom ili sluznicama zaražene osobe. Za prijenos HPV-a nije nužno oštećenje kože ili sluznica prilikom kontakta, no pogoduje njegovom širenju. Sluznice koje mogu biti zahvaćen HPV-om su unutrašnjost nosa, očnog kapka, vagina, prepucijum i mokraćovod penisa, anus, stidnica, usta, ili grlo. U većini slučajeva, u roku od nekoliko mjeseci nakon zaraze, imunološki sustav oboljelog se obrani od infekcije i ukloni virus iz tijela, no u nekim slučajevima virus zaostane u tijelu. Virus zadržani u epitelnim stanicama oboljelog može uzrokovati unutarstanične promjene, te posljedično, razvoj tumora. Poznata su tri glavna načina prijenosa HPV-a; seksom, francuskim poljupcem i kontaktom s HPV uzrokovanim bradavicama. Osoba se može inficirati HPV-om prilikom vaginalnog, analnog i oralnog seksa sa zaraženim partnerom. Samo seksualno aktivne osobe mogu na ovaj način biti zaražene. Rizik od obolijevanja raste s čestim mijenjanjem partnera i ranim stupanjem u intimne odnose. Prema provedenom istraživanju, pokazano je kako sa svakim novim seksualnim partnerom mogućnost od zaraze HPV-om raste za 15%. Zaraza se može spriječiti apstinencijom, a monogamija ili smanjenje broja seksualnih partnera može smanjiti mogućnost zaraze. Većina oboljelih ne razvija nikakve simptome bolesti, no unatoč nedostatku simptoma zaražena osoba može uzrokovati širenje infekcije. Prilikom istraživanja, u populaciji oboljelih muškaraca, 7,2% je imalo oralno HPV, a od njihovih partnerica njih 28,6% je imalo također oralni HPV, a 11,5% genitalni. HPV se može prenijeti ljubljenjem otvorenih ustiju sa zaraženom osobom. Genitalne bradavice se formiraju na genitalnom području nakon infekcije seksualnim kontaktom. Osim genitalnih, HPV uzrokovane bradavice se formiraju i na stopalima ili rukama. U tom slučaju, zahvaćeno područje bi trebalo biti pokriveno kako bi se spriječilo širenje virusne infekcije. Uobičajeni tretman uklanjanja HPV-uzrokovanih bradavica je zamrzavanje ili toplinski tretman. Djeca, tinejdžeri i odrasli koji grizu nokte ili prelaze neprestano po svojim zanokticama, kao i ljudi s oslabljenim imunosnim sustavom imaju veću vjerojatnost da će dobiti bradavice. Ukoliko bradavice i lezije nisu prisutne, HPV je i dalje zarazan, te mehanizmi prijenosa virusa u tom slučaju još uvijek nisu u potpunosti poznati. Zabilježeni su slučajevi prijenosa HPV zaraze čak i godinu dana nakon posljednje zabilježene pojave lezija. Virus prisutan u stanicama kože, no bez pojave bradavice i lezija, je znan kao ''subklinički'', no smatra se kako je manje zarazan nego HPV u obliku bradavica, zbog manje koncentracije virusnih čestica. U slučaju provedenog tretmana protiv genitalnih bradavica, savjetuje se dalje korištenje kondoma kako bi se spriječilo širenje HPV infekcije u slučaju zaostalog HPV-a u subkliničkom obliku.

S obzirom na visoku rasprostranjenost virusa, strah od zaraze HPV-om je opravdan, a saznanje da boluješ od HPV infekcije, osim sa zdravstvenog aspekta, može biti zastrašujuće i izazvati ljutnju, osjećaj stida, obilježenosti i nezaštićenosti uz osjećaj straha od mogućih posljedica. Manjak dostupnih informacija i mogućnosti savjetovanja uzrokuje dodatno opterećenje na oboljelog i može unijeti nemir u vezi između dva partnera. Važno je znati za mogućnosti prevencije ili smanjenje vjerojatnosti od obolijevanja, kako bi se izbjegao emocionalni stres koji ova infekcija donosi i očuvalo spolno zdravlje, jedno od temelja svake romantične veze. Jedini 100% učinkoviti način prevencije od zaraze HPV-om je apstinencija od svakog intimnog kontakta, uključujući francuski poljubac, oralni, analni i vaginalni seks. Kako za većinu odraslih apstinencija nije potpuno realna opcija, potrebno je razmatrati opcije koje pružaju barem smanjeni rizik od infekcije. Danas dostupna cjepiva protiv HPV-a mogu koristiti kao prevencija od zaraze HPV-om 16 i 18, sojevima odgovornim za 70% slučajeva raka grlića maternice. Cijepljenje štiti žene od razvoja raka grlića vrata maternice, određenih tipova vaginalnog, analnog i raka stidnice i genitalnih bradavica. Kod muškaraca cjepivo može zaštititi od razvoja određene vrste tumora anusa i genitalnih bradavica.Cjepivo se preporuča prije nego što osoba postane seksualno aktivna, te je dostupno djevojčicama i dječacima već u dobi od 9 godina. Vakcinacija može spriječiti nastanak HPV povezanog tumora i genitalnih bradavica, no ne pruža zaštitu protiv svih sojeva HPV-a. Monogamija i smanjenje broja seksualnih partnera smanjenje rizik od zaraze HPV-om. Sa svakim novim partnerom povećava se i šansa od infekcije. Prema provedenom istraživanju, sa svakim novim partnerom rizik od zaraze se povećava za 15%. Također, smatra se kako poznavanje novog partnera 8 mjeseci ili duže prije seksualnih donosa smanjuje vjerojatnost HPV transmisije. Tijekom ovog vremenskog razdoblja vrlo je vjerojatna obrana imunološkog sustava od virusa i njegovo izbacivanje iz tijela. Uporaba kondoma može pridonijeti smanjenju rizika od HPV transmisije, pri čemu ga je bitno koristiti tijekom cijelog trajanja seksa, uključujući oralni i analni seks. Kondom ne prekriva cijelo područje zahvaćeno infekcijom, te stoga nije ni 100% učinkovito sredstvo protiv zaraze. Jednom iskorišteni kondom se ne smije ponovno uporabiti. Provedena istraživanja su pokazala kako je rizik od obolijevanja od HPV infekcije manji kod obrezanih muškaraca nego kod neobrezanih, te da je također manja vjerojatnost od prijenosa infekcije na partnericu. Papa-test je medicinska metoda analize brisa rodnice u svrhu ranog otkrivanja raka vrata maternice. Redoviti papa pregledi omogućuju pravodobnu detekciju promjene u epitelnim stanicama vrata maternice i odgovarajući tretman. Tumor grlića maternice je izrazito izlječiv u ranim stadijima, no unatoč tome, smrtnost oboljelih je gotovo 50%, zbog izostanka redovitih pregleda što onemogućuje dijagnosticiranje bolesti. U posljednje vrijeme promovira se i papa-test za muškarce, kao važan test probira za detekciju analnih lezija. Muškarci koji spadaju u rizičnu skupinu i koje se potiče na redovite preglede su homoseksualni, biseksualni i HIV pozitivni muškarci. Rano stupanje u intimne odnose povećava rizik od zaraze HPV-om. Što ranije stupiš u intimne odnose, veće su šanse da ćeš doći u kontakt s partnerom s HPV-om. Ukoliko namjeravate stupiti u intimne odnose, važno je biti iskren sa svojim partnerom u vezi tvojih proteklih seksualnih iskustava, kako bi oboje mogli skupa donijeti najbolje odluke u vezi HPV prevencije. Dokazano je kako stil života i prehrana igraju veliku ulogu u jačanju imunološkog sustava, kako bi se tijelo moglo efikasno obraniti od HPV infekcije. Zdrava prehrana s niskim udjelom masnoća i šećera, a bogata svježim voćem, povrćem, vitaminima i mineralima je izrazito bitna. Redovita tjelovježba, umjereni unos alkohola i prestanak pušenja su također važni.